Idiopatski blefarospazam spada u grupu „bolesti pokreta“ ograničenu na mišiće koji zatvaraju oči. Preciznije, riječ je o tzv. „fokalnoj distoniji“ manifestovanoj nevoljnom aktivnošću kružnog mišića oka, što rezultira zatvaranjem očiju, a ovaj problem, ako je dugotrajan može rezultirati nemogućnošću otvaranja očiju i u situacijama koje mogu biti potencijalno opasne (npr. pri prelasku ulice, radu na visini, radu sa opasnim oruđem). Uznapredovali blefarospazam može biti toliko dugotrajan da osoba veći dio dana „žmiri“, što je poznato pod terminom „funkcionalno sljepilo“. Naravno,osobe sa ovom bolešću nisu stanju obavljati bilo koji posao koji se obavlja pod kontrolom vida. Češće se javlja u starijoj životnoj dobi i u žena (75 posto).

Javlja se obostrano, a katkad je više zahvaćena jedna strana. Tačna priroda bolesti još je nepoznata. Jačina i učestalost napada vrlo su raznolike - u početku bolesti smetnje su manje izražene i rjeđe se javljaju, i to u smislu nelagode, iritacije i jačeg treptanja, dok su vremenom izraženije uz jako i nekontrolirano treptanje i stiskanje vjeđa. Katkad je stiskanje vjeđa izraženo do te mjere da je osoba praktično nemoćna samostalno se kretati. Napad mogu izazvati jako ili treptajuće svjetlo, vjetar i prašina. Uza stiskanje vjeđa, često se javlja i stiskanje dijela lica i čela, tako da se cijelo lice grči i pretvori u strašnu grimasu. Nerijetko se oboljenje ne prepozna na vrijeme, a kako oboljeli imaju teškoće u svakodnevnom životu, lutaju po ordinacijama, često uzimaju neodgovarajuću terapiju, naprimjer sredstva za smirenje (sedative i antidepresive). Kvalitet života im je nizak, zatvaraju se u sebe i ne izlaze van. U farmakološkom tretmanu blefarospazma okušani su brojni lijekovi, no njihov efekat se pokazao bezuspješnim (kod većine lijekova je daleko manji od 50%), a i neželjeni efekti koje oni nose nisu beznačajni. Naravno, kao opcija liječenja je i hirurška intervencija, no svaka od njih također nosi rizik od komplikacija.

Međutim, tretman botulinusnim toksinom u toku primjene od četvrt vijeka (prvi put je upotrijebljen 1983.god.) pokazao se uspješnim čak u 93% pacijenata i smatra se danas terapijom izbora ove bolesti.

I tic facialis - hemifacijalni spazam je poremećaj nevoljnog i nekontroliranog pokretanja ličnih mišića, posebno oko očiju, kao grčenje vjeđa, a zahvaća samo jednu stranu lica. Iako se ponešto ralikuje od blefarospazma, i ovaj se poremećaj može učinkovito liječiti Botulinum toksinom tipa A.

Naime, za aktivnost mišića potrebno je nesmetano oslobađanje „acetilholina“, supstance oslobođene iz nerva koja dolazi do mišića, vezuje se za njegovu membranu dovodeći do mišićne aktivnosti, tj. kontrakcije. Botulinusni toksin onemogućava oslobađanje acetilholina i na taj način dovodi do slabosti ili potpune oduzetosti (odnosno paralize) mišića. Preciznije, adekvatno ubrizgan, u odgovarajući „pretjerano aktivni“ mišić dovešće do njegove slabosti ili oduzetosti što će dovesti do kliničkog poboljšanja.

Na našem tržištu su na raspolaganju 2 pripravka botulinusnog toksina: botox i dysport. Botox sadrži 3-5 puta veću količinu toksina od dysporta, što educirani terapeut mora uvažiti u toku pripreme pripravka prije injiciranja. Procedura je ktratkotrajna i za iskusnog terapeuta traje svega nekoliko minuta.

Moguća komplikacija ove manipulacije je pad očnog kapka, no uobičajeno je blaga i povlači se za 1-2 sedmice. Drugi neželjeni efekti uključuju lokalnu nelagodnost ili modrice, duple slike (21%) zbog zahvaranja mišića koji pokreću očnu jabučicu, slabost lica (0.9%) i suhe oči (2.5%) ili pojačano suzenje (3.5%). Ukoliko slabost mišića zatvarača oka rezultira u nekompletnom zatvaranju oka tokom spavanja, neophodno je da pacijenti sa ovom komplikacijom izvjesno vrijeme redovno održavaju oko vlažnim i pokrivenim u toku sna. Opisani su slučajevi porasta očnog pritiska koji se može liječiti lijekovima.

Dakle, benefit kojeg daje botulinus toksin daleko prevazilazi neželjene efekte koji se rijetko pojavljuju i prilično su kratkotrajni. Opisuje se i rezistencija zbog stvaranja antitijela na toxin, najčešće nakon ponavljanih primjena u intervalima kraćim od preporučenih, no i ona se javlja u svega od 3-10% slučajeva. Mada se danas u medijima manipuliše o licima koja su pretrpila sistemsko dejstvo toksina (ispoljavanje efekta na cijeli organizam), ovakve bi opise trebalo prihvatati sa oprezom.

U toku višegodišnje upotrebe Botoxa i Dysporta u liječenju blefarospazma, svi tretirani pacijenti su pokazali poboljšanje nakon 1-2 dana, efekat je kod većine trajao od 3 do 5 mjeseci, a kod jedne pacijentice se blefarospazam pojavio tek nakon 6 mjeseci. Samo kod jednog pacijenta registrovan je nakon aplikacije Botoksa pad očnog kapka koji se povukao za 7 dana. A o prednostima koje ova metoda nudi, preciznije o porastu kvaliteta života liječenih pacijenata u opisanim vremenskim intervalima nije potrebno previše govoriti. Liječenje Botulinum toksinom tipa A je izuzetno efikasno, pa se oboljeli preporode. Bez odgovarajućeg liječenja Botulinum toksinom tipa A nema oporavka blefarospazma.

 

Websites with bunus at Bingo gbetting.co.uk/bingo games.