Blefarospazam

Idiopatski blefarospazam spada u grupu „bolesti pokreta“ ograničenu na mišiće koji zatvaraju oči. Preciznije, riječ je o tzv. „fokalnoj distoniji“ manifestovanoj nevoljnom aktivnošću kružnog mišića oka, što rezultira zatvaranjem očiju, a ovaj problem, ako je dugotrajan može rezultirati nemogućnošću otvaranja očiju i u situacijama koje mogu biti potencijalno opasne (npr. pri prelasku ulice, radu na visini, radu sa opasnim oruđem). Uznapredovali blefarospazam može biti toliko dugotrajan da osoba veći dio dana „žmiri“, što je poznato pod terminom „funkcionalno sljepilo“. Naravno,osobe sa ovom bolešću nisu stanju obavljati bilo koji posao koji se obavlja pod kontrolom vida. Češće se javlja u starijoj životnoj dobi i u žena (75 posto).

Javlja se obostrano, a katkad je više zahvaćena jedna strana. Tačna priroda bolesti još je nepoznata. Jačina i učestalost napada vrlo su raznolike - u početku bolesti smetnje su manje izražene i rjeđe se javljaju, i to u smislu nelagode, iritacije i jačeg treptanja, dok su vremenom izraženije uz jako i nekontrolirano treptanje i stiskanje vjeđa. Katkad je stiskanje vjeđa izraženo do te mjere da je osoba praktično nemoćna samostalno se kretati. Napad mogu izazvati jako ili treptajuće svjetlo, vjetar i prašina. Uza stiskanje vjeđa, često se javlja i stiskanje dijela lica i čela, tako da se cijelo lice grči i pretvori u strašnu grimasu. Nerijetko se oboljenje ne prepozna na vrijeme, a kako oboljeli imaju teškoće u svakodnevnom životu, lutaju po ordinacijama, često uzimaju neodgovarajuću terapiju, naprimjer sredstva za smirenje (sedative i antidepresive). Kvalitet života im je nizak, zatvaraju se u sebe i ne izlaze van. U farmakološkom tretmanu blefarospazma okušani su brojni lijekovi, no njihov efekat se pokazao bezuspješnim (kod većine lijekova je daleko manji od 50%), a i neželjeni efekti koje oni nose nisu beznačajni. Naravno, kao opcija liječenja je i hirurška intervencija, no svaka od njih također nosi rizik od komplikacija.

Međutim, tretman botulinusnim toksinom u toku primjene od četvrt vijeka (prvi put je upotrijebljen 1983.god.) pokazao se uspješnim čak u 93% pacijenata i smatra se danas terapijom izbora ove bolesti. 

I tic facialis - hemifacijalni spazam je poremećaj nevoljnog i nekontroliranog pokretanja ličnih mišića, posebno oko očiju, kao grčenje vjeđa, a zahvaća samo jednu stranu lica. Iako se ponešto ralikuje od blefarospazma, i ovaj se poremećaj može učinkovito liječiti Botulinum toksinom tipa A.

Naime, za aktivnost mišića potrebno je nesmetano oslobađanje „acetilholina“, supstance oslobođene iz nerva koja dolazi do mišića, vezuje se za njegovu membranu dovodeći do mišićne aktivnosti, tj. kontrakcije. Botulinusni toksin onemogućava oslobađanje acetilholina i na taj način dovodi do slabosti ili potpune oduzetosti (odnosno paralize) mišića. Preciznije, adekvatno ubrizgan, u odgovarajući „pretjerano aktivni“ mišić dovešće do njegove slabosti ili oduzetosti što će dovesti do kliničkog poboljšanja. 

Na našem tržištu su na raspolaganju 2 pripravka botulinusnog toksina: botox i dysport. Botox sadrži 3-5 puta veću količinu toksina od dysporta, što educirani terapeut mora uvažiti u toku pripreme pripravka prije injiciranja. Procedura je ktratkotrajna i za iskusnog terapeuta traje svega nekoliko minuta.

Moguća komplikacija ove manipulacije je pad očnog kapka, no uobičajeno je blaga i povlači se za 1-2 sedmice. Drugi neželjeni efekti uključuju lokalnu nelagodnost ili modrice, duple slike (21%) zbog zahvaranja mišića koji pokreću očnu jabučicu, slabost lica (0.9%) i suhe oči (2.5%) ili pojačano suzenje (3.5%). Ukoliko slabost mišića zatvarača oka rezultira u nekompletnom zatvaranju oka tokom spavanja, neophodno je da pacijenti sa ovom komplikacijom izvjesno vrijeme redovno održavaju oko vlažnim i pokrivenim u toku sna. Opisani su slučajevi porasta očnog pritiska koji se može liječiti lijekovima.

Dakle, benefit kojeg daje botulinus toksin daleko prevazilazi neželjene efekte koji se rijetko pojavljuju i prilično su kratkotrajni. Opisuje se i rezistencija zbog stvaranja antitijela na toxin, najčešće nakon ponavljanih primjena u intervalima kraćim od preporučenih, no i ona se javlja u svega od 3-10% slučajeva. Mada se danas u medijima manipuliše o licima koja su pretrpila sistemsko dejstvo toksina (ispoljavanje efekta na cijeli organizam), ovakve bi opise trebalo prihvatati sa oprezom. 

U toku višegodišnje upotrebe Botoxa i Dysporta u liječenju blefarospazma, svi tretirani pacijenti su pokazali poboljšanje nakon 1-2 dana, efekat je kod većine trajao od 3 do 5 mjeseci, a kod jedne pacijentice se blefarospazam pojavio tek nakon 6 mjeseci. Samo kod jednog pacijenta registrovan je nakon aplikacije Botoksa pad očnog kapka koji se povukao za 7 dana. A o prednostima koje ova metoda nudi, preciznije o porastu kvaliteta života liječenih pacijenata u opisanim vremenskim intervalima nije potrebno previše govoriti. Liječenje Botulinum toksinom tipa A je izuzetno efikasno, pa se oboljeli preporode. Bez odgovarajućeg liječenja Botulinum toksinom tipa A nema oporavka blefarospazma.

Hyperhidrosis (pojačano znojenje)
Hiperhidroza je pojam koji označava pojačano znojenje, odnosno generaliziranu ili lokaliziranu pojačanu funkciju žlijezda znojnica. Hiperhidroza može biti fiziološka, simptomatska ili genuina. Fiziološka hiperhidroza javlja se kod pojačanog fizičkog rada, u trudnoći, kod pretilih osoba, u klimakteriju, u vrućoj klimi. Simptomatska (tj. ona koja se javlja kao jedan od simptoma bolesti) hiperhidroza javlja se kod malarije, upale pluća, TBC-a. Hiperhidroza se može javiti u stanjima kada postoji pojačana produkcija i koncentracija kateholamina (adrenalina i noradrenalina). To su stanja poput kardiovaskularnog poremećaja i hipoglikemije. Pojačano znojenje može nastati i kao reakcija na uzimanje nekih hemijskih supstanci. To mogu biti lijekovi (aspirin, penicilin, kortikosteroidi), alkohol i nikotin. Kofein također može uzrokovati pojačano znojenje. Kada poremećaj znojenja, u ovom slučaju hiperhidroza, nije simetričan, onda se tu vjerojatno radi o oštećenju živčanog sistema. Pojačano znojenje može biti uzrokovano i emocionalnim i psihičkim stresovima.

Genuina hiperhidroza je obilježena prirođenom, odnosno nasljednom sklonošću pojačanom radu žlijezda znojnica. Karakteristika ovog poremečaja je pojačano znojenje, koje se karakteristično javlja na pojedenim regijama kao što su pazuho, dlanovi, tabani, a rjeđe zahvaća lice, nos, vrat, prsa, leđa. Kao posljedica pojačanog vlaženja kože mogu se javiti sekundarne komplikacije, kao što su sekundarne bakterijske ili gljivične kožne upale. Pojačano znojenje na tabanima često je praćeno i neugodnim mirisima, čemu nije uzrok sam znoj nego bakterijska razgradnja znoja i površinskog sloja kože. Da bi se smanjila ili eliminirala hiperhidroza, potrebno je redovito provoditi higijenske mjere i koristi odjeću i obuću prvenstveno načinjenih od prirodnih materijala. Kod genuinih hiperhidroza pokušava se ublažiti stanje prolaznim zatvaranjem izvodnih kanala žlijezda znojnica. Za to se upotrebljava 15-25%tna vodena otopina aluminijklorid-heksahidrata, 2-5% otopina taninske kiseline, te 5-20% otopina formalina u vodi ili etanolu. Kod pojačanog znojenja nogu uspješne rezultate je pokazao tekući puder s 20% heksametilen-tetra-amina. Preporučuje se primjena svih gore navedenih sredstava uglavnom po noći, kad žlijezde znojnice miruju. 

Najidealnija metoda za smanjivanje rada žlijezda znojnica je BOTOX
- botolinusni serum. Ubrizgan u kožu pazuha, dlanova ili tabana, botox smanjuje lučenje znoja i do 90% već 3 dana nakon tretmana. Rezultat traje 4 - 8 mjeseci nakon čega se funkcija žlijezda znojnica vraća na prvobitnu razinu. Botox svoj efekat pokazuje blokadom acetilholinskih receptora na žlijezdama znojnicama. Tretman je siguran, traje svega 10-ak minuta i pruža izvrstan terapijski efekat. Može se ponoviti nakon 6 mjeseci ili godinu dana i osim diskretnog crvenila i prolaznog laganog otoka ostalih nus pojava nema. 

Hypohidrosis (smanjeno znojenje)
Hipohidroza označava smanjeno lučenja znoja, odnosno smanjeno znojenje. Ovaj poremećaj može nastati u sklopu poremećaja hormonskog sistema (Addisonova bolest, hipotireoza), kod oštećenja središnjeg ili perifernog živčanog sistema, kod zatajenja bubrežne ili srčane funkcije. Može nastati i kao simptom nekih kožnih bolesti kao što su psorijaza, pemfigus ili sklerodermija. Smanjeno znojenje može biti simptom povećanog gubitka tekućine iz organizma (dehidracija). U starijoj životnoj dobi hipohidroza je normalna, fiziološka pojava. Bilo kakvi terapijski postupci uglavnom ne daju zadovoljavajuće rezultate. 

Hypohidrosis (smanjeno znojenje)
Anhidroza označava ne-izlučivanje znoja. Bolest nastaje u sklopu nasljednog poremećaja u razvoju tkiva kože. Takva poremećena koža ne sadrži žlijezde znojnice. Simptomi kod ovog poremećaja nastaju prvenstveno kao komplikacija suhe kože. Mentalna retardacija prati ovaj sindrom. Adekvatnom terapijom koju preporuči, dermatolog pokušavaju se riješiti komplikacije nastale zbog pretjerano suhe kože.

Hemangiom

Hemangiom je najčešći dobroćudni vaskularni tumor, a tvore ga brojne krvne žilice koje su međusobno udružene. Obično se nalazi na koži, ali može se naći i u unutarnjim organima.

U praksi razlikujemo dva tipa ovog problema:

1. haemangeioma capillare, građen od sitnih, gusto zbijenih krvnih žila - često se nađu već kod dojenčadi i mogu nestati do pete (5) godine života.
2. haemangioma cavernosum, graden od većih, i vezivnim tkivom razmaknutih krvnih žila. S godinama se ne povlače.

Tvorbe predstavljaju većinom samo estetski problem i mogu se nalaziti bilo gdje na tijelu. Nastaju kao posljedica genetskog poremećaja u razvoju. Najčešće se javljaju odmah nakon poroda ili u ranom djetinjstvu.

Tretirati se mogu laserom. Cilj tretmana je spaljivanje krvnih žilica optičkom energijom, nakon čega one nestaju. Savjetuje se promjene što ranije tretirati, osobito dok su u razini kože jer se s vremenom povećavaju te budu iznad razine kože.

Teško je odrediti broj tretmana jer je to individualno te ovisno o obliku, veličini i starosti hemangioma. Prosječno se s tri tretmana postižu dosta dobri rezultati. S vremenom se povećava količina vezivnog tkiva u promjeni na račun krvnih žila, što je razlog slabijeg uspjeha tretmana kod starih hemangioma. Na pojedinim mjestima, pogotovo na nogama, nekad znaju biti jako otporni.

Laser optičkom energijom uništava krvne žile koje čine hemangiom. Zbog velike dubine prodora laser se koristi za dublje smještene hemangiome ljubičaste boje. Broj tretmana ovisi o veličini i smještaju promjene. Nekad je potrebno tretman kombinirati s više lasera ako se radi o dijelu smještenom bliže površini kože. Prvi se tretman uradi slabijom snagom kako bi se procijenila reakcija, a nakon toga radi se većom snagom.

Seboroične bradavice su, može se slobodno reći, poznatije pod nazivom seboroične keratoze. Predstavljaju benigne tumore epidermisa građene od vezivne strome i epitela u pravilnom odnosu. Relativno su česte promjene koje se javljaju u srednjoj i starijoj životnoj dobi sa incidencom oko pedesete godine života.

Kako izgledaju?
Promjene su obično multiple, raspoređene u seboroičnim predjelima lica, grudi, leđa, ali i na koži stomaka i na velikim pregibima. Obično se srećemo sa situacijom da dođe pacijent, češće ženskog spola, i obično povećane tjelesne težine sa žalbom da ispod dojki, na leđima i korjenu dlaka na čelu ima promjene koje se uvećavaju i šire; da u predjelu dojki te iste promjene izazivaju svrab, crvenilo i neprijatnu vlažnost. To su u stvari seboroične keratoze u jednom odmaklom stadijumu.

Kako ih prepoznati i na vrijeme ukloniti?
U početku su to okrugle ili ovalne pločaste promjene, žućkaste ili mrke boje, somotaste površine. Postepeno se pretvaraju u uzdignute bradavičaste tvorevine, grubo zrnaste, hrapave površine, često prekrivene masnim keratinskim masama, skramom koja se lako skida. Promjene od mekših i blijedo žućkastih vremenom prelaze u tvrde, sjedinjene, mrke do mrko crne promjene veličine od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara. Baza im nije infiltrirana. Melanin može biti prisutan u svim slojevima epitela, ali ga najčešće ima u bazalnom sloju. Hiperplastične resice koje prodiru u dubinu keratotične promjene i dijele je na režnjeve, zajedno sa prisutnim melaninom, navodi pacijenta u dilemu da je to mladež koga ne treba dirati, pa se zato i jave u fazi kada su promjene multiple rasprostranjene i tvrđe, što svakako otežava uklanjanje i bolji kozmetološki efekat. Maligna transformacija je izuzetno rijetka, ali treba napomenuti da spontanog povlačenja nema, već je prisutno stalno uvećavanje i umnožavanje promjena. 

Lasersko uklanjanje seboroičnih keratoza - prije i neposredno posle intervencije
Liječenje se u najvećem broju slučajeva preduzima iz kozmetoloških razloga, ali sa pravom, jer su promene stvarno neprikladnog i odbojnog izgleda. Opet dolazimo do upotrebe tečnog azota, koji daje solidne rezultate, ali izuzetno sporo i sa čestim recidivima. Površinska elektrokoagulacija i kiretiranje mogu dovesti do takvih ožiljaka koji mogu izgledati gore nego prije intervencije. Prema tome, opet je metoda izbora Erbium yag laser... Ukoliko je promena manjih dimenzija i skorijeg datuma dovoljno je bez ikakve anestezije pristupiti njenom uklanjanju.

Erbium yag laser postiže efekat hladne ablacije, lasersko svjetlo se sa najvišim stepenom afiniteta veže za vodu u koži. Na taj način dolazi do vaporizacije (isparavanja) tkiva, a s obzirom da je emitiranje gustine energije izrazito kratko (250 mikrosekundi) nema termičkog oštećenja kože niti ožiljka. Zato se intervencija i zove hladna ablacija (ljuštenje).

Moguće je obrađivati jednu promjenu, a u toku jednog tretmana se može obraditi i više stotina promjena na trupu, leđima ili licu. Tretman se izvodi tako što se promjene anesteziraju (lokalni anestetik – Emla krema ili lidokain). Obrada jedne promjene traje 20-ak sekundi tako da se velike površine tijela mogu obraditi u periodu od 60 min. Nakon 7 dana od tretmana nastupa ljuštenje promjena i ostaju ružičaste pjege na mjestu postojećih keratoza koje treba čuvati od sunca. Obično je potrebno od 3 do 6 mjeseci da se uklope u normalni kolorit kože sa tek jedva vidljivim obrisima u nijansi kože. Erbium yag laser predstavlja apsolutnu terapiju izbora za tretman seboroičnih bradavica na koži. U velikoj prednosti je u odnosu na dosadašnje tehnike skidanja (krioterapija, elektrokoagulacija, hirurški tretman). Svakako se sa Erbium yag laserom mogu tretirati i druge brojne promjene na koži poput dermalnih nevusa, svih vrsta bradavica, žljezdanih izraslina na licu te žućkastih masnih naslaga na očnim kapcima (xanthelasma palpebrarum). 

Vječni problem svijetle kože

Na licu se primjećuje svaka promjena, bilo crvenkaste ili smeđkaste. Takođe, današnja kultura brzog životnog ritma, stalnog pritiska uspješnosti stavlja imperativ lijepog i besprijekornog izgleda. Razumijevanja za mrlje i kapilare na licu nema. Na kraju, niko ne voli imati mrlju niti na košulji, a pogotovo ne na licu. Sa starenjem se se na licu i na rukama pojavljuju različite mrlje tipa lentigines, pigmentacije, staračke ili sunčane pjege i reakcija je uvijek ista – potrebno ih je ukloniti.

Melanin je kožni pigment koji se producira u melanocitima, ćelijama bazalnog sloja epiderma. Postoje bitne razlike u količini melanina vezanog za različite rase. Melanin je pigment koji nas štiti od opekotina tako što pravi tzv. melaninski štit iznad korneocita – ćelija kože, a takođe na štiti od karcinoma kože i prekancerskih lezija. Svakako da zaštita ni kod crne kože nije potpuna!

Međutim postoji i negativna strana melanina, kao što je sposobnost vezivanja različitih hemikalija, metala, lijekova i droga (npr. kokaina) koji bi bio izlučen iz organizma. Upravo na slično principu djeluje Hidrokinon koji blokadom enzima tirozinaze blokira stvaranje pigmenta melanina.

Ako isključimo genetski faktor, koji svakako ima veliku ulogu u stvaranju pigmentacija, postoje brojni uzroci kao što su :

• Hormonalni uzroci (npr. trudnoća)
• Terapija estrogenima (kontracepcija)
• Tumori nandbubrežne žlijezde
• Prehrana (manjak vitamina B 12)
• Lijekovi i neke hemikalije (tetraciklini, kozmetički preparati)
• Neke kožne bolesti
• Upala kože – inflamatorne hiperpigmentacije
• Tumori kože
• Izlaganje suncu

Terapija pigmentnih lezija se sastoji iz dva dijela. Prvi dio su kreme koje pacijent nanosi u kućnim uslovima. Od preparata se koriste najčešće krema sa 2% Hidrokinonom. Druga suspstanca koja se koristi u liječenje pigmentnih promjena je Azelaična kiselina (Skinoren) krema. Treća supstanca je Glikolna kiselina i vitamin C, koji su obično podesniji za veće površine lica ili kod osjetljivih koža. Hidrokinon ili Azelaična kiselina (Skinoren) imaju ulogu izbjeljivača, dok glikolna kiselina vrši stalni piling, odnosno ljušti mrtvi sloj ćelija kože. Svakako da primjena krema mora biti praćena i sa adekvatnom zaštitom od sunca, kako bi terapija bila uspješna.

U profesionalnom tretmanu radi ubrzavanja skidanja pigmentacije i postizanja još boljih rezultata se preporučuje kombinacija 10 do 20% pilinga sa salicilnom kiselinom, 40 do 70 % Glikolne kiseline, kao i 20 do 35% TCA – hemijski piling. Ovakvi tretmani štite i podmlađuju kožu, izazivaju snažniju produkciju kolagena, poboljšava se tonus ćelija kože, smanjuju se bore, pa se u kombinaciji sa Botox tehnikom i ubacivanjem hijaluronske kiselinme (Restylane) koriste u anti – aging programima.

U terapiji pigmentnih promjena je vrlo bitno unositi i odgovarajuće količine minerala i vitamina (beta karoten, selen, vitamin E), u cilju usporavanja starenja i stvaranja pigmentacija. Za one koji nemaju dovoljno vremena dolaziti na tretmane ili su nestrpljivi u očekivanju rezultata se konačno može ponuditi nešto sasvim novo: KTP– laser – 532 nm, snažni diodni laser selektivne talasne dužine od 532nm koji se sa velikim afinitetom veže za hemoglobin i Q switched Tattoostar laser koji se veže za melanin u pigmentnim promjenama i koji se sa velikim uspjehom koristi širom Evrope i SAD za odstranjivanje crvenih kapilara od 0.3mm do 3 mm i pigmentnih mrlja na licu, rukama i nogama!

Pigmentne promjene mogu imati formu kružnih pjega koje se mjestimično povezuju (lentigines) ili difuznih koje imaju oblik melazme. Potrebno je uraditi 2 ili 3 tretmana, efekat je vidljiv neposredno po tretmanu jer crvenkasti kapilari postaju sivkasti, kao i pigmentacije. Dva do tri dana potrebno da dođe do potpunog povlačenja kapilara i mrlja- Tretman je bezbolan, potrebno je uraditi masažu ledom prije samog tretmana. Kontraindikacija gotovo da i nema (ne radi se kod crnaca i Arapa i kod upaljene i bolesne kože). Oba lasera pripadaju Klasi 4B lasera za koji se mora imati certifikat i rukovanje je dozvoljeno isključivo educiranim ljekarima (dermatolozi, plastični hirurzi). 

I na kraju važna napomena: kada smo pjegu skinuli, moramo se i dalje stalno štititi od sunca adekvatnom zaštitom kako bi smo spriječili ili batrem usporili stvaranje novih!

Ožiljci od akni se čine kao dvostruka kazna – prvo se morate boriti s bubuljicama (koje izgledaju svakako, samo ne lijepo), a sada ostaju ožiljci kao podsjetnik. Može li se nešto učiniti s njima?

Šta su akne?
Akne su bubuljice i/ili crvenilo koje nastaje kad se pore kože začepe raznim masnoćama i mrtvim stanicama kože. Upravo je to savršeno mjesto za rast bakterija koje tako stvaraju kvržice pune gnoja – akne. Najčešća bakterija koja uzrokuje akne je Propionibacterium acnes. U tinejdžerskim godinama hormonalne promjene uzrokuju jače stvaranje masnoća na koži, što povećava problem s aknama.

1. Umjerene – bubuljice s bijelim ili crnim vrhom. 
2. Srednje teške – crvene, upaljene bubuljice bez bijelog vrha ili s njim.
3. Teške – bolne kvržice ispod kože koje su natečene i pune gnoja. (Ovaki su slučajevi srećom ipak rijetki).

Većina ožiljaka ostaje od teškog oblika akni. Stoga je najbolje da čim se ovakva akna pojavi, odmah započeti s liječenjem kod dermatologa. U svakom slučaju, nikako se ne smiju istiskivati. S vremenom mogu same nestati. Ako su ipak ostali ožiljci ili rupice, postoji nekoliko načina njihova uklanjanja. Danas nije nikakav problem ukloniti ožiljke od akni. Nije moguće da se ožiljci uklone 100%, ali se može očekivati njihovo znatno smanjenje. Potrebno je uraditi samo prvi korak i odlučiti se na jedan od tretmana kako bi se uklonili ožiljci od akni jer već s jednim tretmanom vide se znatni rezultati:

Erbij i CO2 laser daju odlične rezultate za uklanjanje ožiljaka, ali uz oporavak od 3 do 4 tjedna. Nakon toga česta su dugotrajna crvenila lica do 6 mjeseci uz brojne komplikacije. Trenutno, metoda izbora za uklanjanje ožiljaka je FRAKCIJSKI LASER - revolucija u oblasti laserske tehnologije koji daje bolje rezultate od erbij i CO2 lasera bez takvih komplikacija.

FRAKCIJSKI LASER
U Dermatološko kozmetički centar Farah instaliran je najnoviji frakcijski laser koji označava najveću revoluciju u laserskim tretmanima. Laser umjesto jedne laserske zrake ima na stotine laserskih zraka unutar laserskog snopa. Prvi laser koji je radio na tom principu bio je Fraxel laser, gdje su tretmani jako bolni i neugodni te je mjesto tretmana potrebno bojati plavom maskom koja se teško skida. Sada, kod frakcijskog lasera koji se koristi u DKC Farah uklonjeni su nedostaci tretmana Fraxel laserom te je potreban upola manji broj potrebnih tretmana. Frakcijski laser koristi se u brojne svrhe te daje najbolje rezultate kod uklanjanja ožiljaka bilo koje vrste, osobito onih nastalih od akni, bora, melasme, pigmentacija izazvanih suncem kao što su staračke pjege na šaci te dekolteu, strija...

Frakcijski laser je poseban po tome što se u laserskom snopu nalaze brojne laserske zrake, a ne samo jedna zraka kao kod erbij i CO2 lasera. Na koži ostavlja trag kao bijele tačke. Ispod svake točke je oštećenje kože, kao čep koji se izbaci i tako ukloni ožiljak. Tretman ne boli i nije neugodan. Prosječno je potrebno 1 do 3 tretmana da se ožiljci znatno smanje
Karakteristike tretmana frakcijskim laserom:

1. Sam tok tretmana je gotovo bezbolan (osjeti se samo lagano peckanje)
2. Nije potrebna anestezija,
3. Traje sat vremena
4. Oporavak traje od 2 do maksimalno 5 dana ovisno o broju prolaza.
5. Nakon tretmana izgledate kao da ste zaspali na suncu. nije potrebna upotreba antibiotika, na tretirano mjesto potrebno je samo par sati nakon tretmana stavljati obloge i mazati odgovarajućom kremom.

Kod mikrodermabrazije koža se specijalnim aparatom lagano usisava i stalnim pokretima masira. Istovremeno se na kožu nanose sterilni kristali. Na taj se način skida prvi sloj kože bez korištenja kiseline ili termičkih komponenti. Djelovanjem masaže i istodobno skidanjem gornjeg sloja, donji sloj kože aktivira nove kožne stanice i stvara novi kolagen. Zahvat se izvodi ambulantno između deset i trideset minuta. Nekoliko minuta nakon zahvata može doći do pojave laganog crvenila koje se povlači u roku od jednog sata. Odmah nakon mikrodermabrazije koža će biti očišćena, a zatim kremom za njegu kože zaključno se nahrani. Sveukupno, potrebno je izvesti najmanje šest zahvata, u razmacima od 7 dana.

Microdermabrasija nije povezana s velikim rizicima jer se odvija bez kirurškog zahvata i upotrebe kiselina. Ipak, može doći do pojedinih popratnih pojava na dotičnim mjestima zahvata:

• crvenila,
• laganog oticanja,
• stvaranja tanke kraste,
• posvjetljenja ili potamnjenja kože.

Preporučuje se kao proširenje terapije akni, zadebljanja kože, finih ožiljaka na licu.

Punjači, masno tkivo – ubrizgava se volumen i tako ispunjava defekt kože. Koriste se obično za veće ožiljke i defekte kože. Metode nisu bolne i neugodne te daju dobre rezultate.

Hemijski piling je medicinski tretman u toku kojeg se na kožu nanosi rastvor određene kiseline s ciljem uklanjanja oštećenog sloja kože. Ovaj postupak omogućava obnavljanje uklonjenog sloja kože novim i zdravijim slojem. U zavisnosti od dubine dijele se na površne, srednje duboke i duboke pilinge. Tretman preporučuje i radi isključivo naš dermatolog. U zavisnosti od vrste ožiljaka navedeni pilinzi se mogu kombinovati sa drugim vrstama pilinga ili drugim procedurama što opet preporučuje dermatolog. Broj tretmana zavisi od tipa i težine ožiljaka. Nekada je dovoljan samo jedan piling, ali najčešće je neophodno od 3 do 6 ponavljanja za dobijanje maksimalno mogućeg pozitivnog efekta.

Površni pilinzi se mogu ponavljati na 7 - 14 dana dok se dublji pilinzi mogu ponavljati na 4 - 6 sedmica. Pošto je neophodno potpuno izbjegavanje sunca dublje pilinge nije preporučljivo raditi u toku vrućih ljetnih mjeseci. U vrijeme kada se pilinzi rade neophodno je izbjegavanje sunca i nanošenje krema sa visokim faktorom zaštite od sunca.

Melanom

Puno je opasniji kada se pojavi na koži glave ili vrata nego na drugim dijelovima tijela, pokazalo je najnovije istraživanje. Osobe s melanomima na vratu ili glavi imaju dvostruko veću vjerojatnost umrijeti od osoba koje imaju melanom drugdje na tijelu.  Osobe koje melanom pogodi na rukama, nogama, licu ili ušima imaju najbolje prognoze, tvrde znanstvenici, iako im nije potpuno jasno zbog čega je to tako. Studija je provedena na preko 51.704 osobe s dijagnosticiranim melanomom u SAD-u, u razdoblju od 1992. do 2003. godine.

Definicija
Danas posebno za ljetnih vrućina i sunčanja treba imati na umu da današnje sunce nije bezopasno i da u njegovu spektru zračenja ima faktora koji mogu pokrenuti mutacije u koži i izazvati promjene poput melanoma, zato – OPREZ SA SUNČANJEM. Melanom je maligni (zloćudni) tumor pigmentnih ćelija kože. To je najčešća bolest kože koja može dovesti do smrti. Može se naći i na drugim mjestima: na mrežnjači oka (retine), nervnom sistemu, na zadnjem dijelu debelog crijeva (rektum), sluzokoži... Inače broj  oboljelih od melanoma je u stalnom porastu i to je jedan od tumora sa najvećom ekspanzijom u posljednje vrijeme. Godišnje povećanje broja oboljelih je 4 – 5%, što znači da se broj oboljelih udvostručava svakih 10 – 15 godina.

Inače melanom nastaje malignom promjenom melanocita. Više od 90% melanocita nastaje u koži, a manji postotak je u oku. Zanimljivo je da ga se u otprilike 4% ne može otkriti. Smatra se da je i tada skriven negdje u koži ili negdje u unutrašnjim organima.  Melanom se uglavnom sreće kod bjelaca, a kod crnaca i Azijata je doista rijedak. Najveća rasprostranjenost je u Australiji i zemljama sa velikim nivoom sunčevog zračenja. Melanomi se mogu javiti u svakom uzrastu, kod male djece rijetko (uglavnom nasljedni). Češće se javlja kod žena nego kod muškaraca.

Epidemiologija i uzrok
U posljednje vrijeme u svijetu se bilježi porast pojave melanoma. Uzrok za to nije do kraja utvrđen, ali je sigurno da je jedan od uzroka izlaganje suncu koje ima veću količinu ultraljubičastog zračenja što može potaknuti mutacije i dovesti do razvoja melanoma pogotovu ako za to još postoje i nasljedne predispozicije.

Klinička slika
Na maligni melanom treba posumnjati kada postojeća pigmentirana koža počinje mijenjati boju (pojavljivanjem nijansi plave, bijele, sive, crvene, ljubičaste ili crne), veličinu, oblik (nepravilni rubovi), površinu, konzistenciju, ukoliko se počinje odizati, svrbjeti, krvariti i sl. Amerikanci su se dosjetili da navedene promjene radi lakšeg praćenja grupiraju u skupine sa početnim slovima ABCD:

• A kao asimetrija
• B kao border (rub)
• C kao color (boja)
• D kao diametar (promjer ili veličina)

Australski doseljenici imaju toliku fobiju od nastanka melanoma da fotografiraju periodično sumnjive promjene uspoređujući ih po navedenim parametrima. Danas se preporučuje i kod nas da se kod dermatologa koji raspolaže dermatoskopom sumnjive promjene prate u vremenskim intervalima koji odredi dermatolog.

Potrebno je naglasiti da je lokalizacija kod muškaraca najčešća na prsima, a kod žena na nogama. Na osnovu mikroskopskog nalaza i izgleda razlikujemo 4 oblika melanoma:

1. melanom koji se širi po površini. Čini oko 70% svih melanoma, a nastaje iz prethodno postojećih nevusa (madeža). U početku se širi sporo, da bi se kasnije naglo počeo širiti i okomito duboko u slojeve kože i potkožja.
2. Nodularni melanom ne nastaje iz prethodnih nevusa, malignijeg je toka i odmah se počinje širiti okomito. Učestalost mu je između 15 i 30%.
3. Lentigo maligni melanom (4 – 10%), tipično nastaje na licu i to starijih osoba.
4. Akralni lantigo melanom, nastaje na dlanovima, stopalima i subungvalno (palčevi), zahvata 2 – 8%.

Proširenost
Stupnjeve proširenosti određuje nekoliko klasifikacija, ali sve se one mogu općenitije podijeliti na I, II i III stupanj i to:

• I stupanj, lokalizirani melanom (samo na koži)
• II stupanj, metastaze u limfnim čvorovima
• III stupanj, udaljene metastaze

Dijagnoza
Nije lako pogotovo u početku bolesti prepoznati melanomsku promjenu, te stoga svaku sumnjivu promjenu bi trebalo bioptički ispitati i utvrditi o kakvoj je promjeni riječ. Ukoliko se dokaže postojanje melanomapotrebno je utvrditi stupanj proširenosti kako bi se mogla provesti adekvatna terapija. Ako se melanom proširio, a nije utvrđen primarni afekt potrebno je detaljnije istražiti oči, dlanove, stopala, anus, vaginu, eventualno mokraćni mjehur.

Liječenje
Maligni melanom je moguće liječiti jedino hirurškim putem.

Prognoza i prevencija
Najbolja je tzv. primarna prevencija odnosno izbjegavati pretjerano izlaganje suncu i sekundarna odnosno rano otkrivanje melanoma. Prema tablicama koje određuju desetogodišnje preživljavanje, ono ovisi o stupnjevima proširenosti. Za prvi stupanj iznosi 85%, II stupanj 30 – 60%, III stupanj 5 – 15%.

DAKLE – OPREZ SA MLADEŽIMA: IZBJEGAVAJTE PRETJERANO IZLAGANJE SUNCU, PRATITE IZGLED, AKO JE IKAKO MOGUĆE I DERMATOSKOPSKI I PRI EVENTUALNIM PROMJENAMA OBRATITE SE ODMAH DERMATOLOGU, PRAVOVREMENO ODSTRANITE SUMNJIVE PROMJENE NA KOŽI.

Spolne (genitalne) bradavice

Nastanak spolnih bradavica uzrokuje HPV virus, koji pripada porodici Papillomavirusa. Pripadaju u najčešće spolno prenosive virusne zaraze u svijetu, s visokom učestalosti infekcije u mladih. Danas je poznato više od 150 tipova HPV virusa, od kojih 40-ak genitalnih tipova. Mnoge zaražene osobe nisu niti svjesne zaraženosti HPV-om, jer određeni tipovi virusa ne uzrokuju vidljive znakove bolesti niti kliničke simptome. Prema press podacima iz Velike Britanije i SAD, oko 70% Amerikanaca i 60% Britanaca nije nikada čulo i ne zna što uopće znači HPV.

Ko obolijeva od spolnih bradavica?
Inficirati se mogu spolno aktivni muškarci i žene svih dobi, svih rasa i socioekonomskih slojeva, homoseksualci i heteroseksualci. Zaraziti se može i novorođenčad tijekom poroda kroz zaraženi porođajni kanal rodilje.

Koji su znakovi bolesti?
Promjene kože i sluznica kod nastanka spolnih bradavica na vanjskim genitalnim organima različitog su izgleda, lokalizacije i veličine. Klinički se pojavljuju kao šiljati i ravni kodilomi, pojedinačni ili multipli, u podlozi kojih su HPV tipovi niskog rizika malignosti 6 i 11. Ponekad su promjene velike i spajaju se, ponekad izgledaju poput cvjetače, a mogu nastati i u mokraćnoj cjevi, rektumu, rodnici, na vratu maternice, u usnoj šupljini. Od kliničkih entiteta koji nastaju zarazom HPV treba još izdvojiti giganski kondilom (Buschke-Lowenstein ) i bowenoidnu papulozu.

Koliko vremena nakon infekcije treba do pojave kliničkih znakova bolesti?
Simptomi obično nastanu 2 do 3 mjeseca nakon infekcije, ali može proči i 1-20 mjeseci od zaraze prije pojave znakova bolesti, a da je zaražena osoba nesvjesna zaraze i kroz to vrijeme inficira nove parntere.

Kako se prenosi spolna HPV infekcija?
Najučestaliji put prijenosa je intimnim kontaktom s inficiranom kožom i sluznicama sa zaraženom osobom. Virus se ne prenosi putem krvi niti tjelesnim tekućinama.

Kako se dijagnosticiraju genitalne bradavice?
Dijagnosticiraju se prema mjestu nastanka i karakterističnim promjenama (ravne, uzdignute, šiljaste mekane tvorbe, pojedinačne ili više njih u nakupinama, male ili velike, ponekad izgledaju izbrazdano poput cvjetače). U žena se tijekom proširene dijagnostike može učiniti kolposkopija, kada se pregleda unutrašnjost rodnice i vrat maternice, uzme Papa bris i bris za HPV genotipizaciju.

Kako se može izbjeći HPV zarazu i genitalne bradavice?
Moguće je smanjiti rizik od HPV infekcije i nastanka genitalnih bradavica prakticiranjem sigurnog seksa sa nezaraženim stalnim partnerom. Osobe koje često mijenjaju partnere u povećanom su riziku od svih spolno prenosivih zaraza, pa tako i HPV infekcije. Kondomi su dobra zaštita, ali nisu stoposto sigurna zaštita.

Kakva je veza između HPV, genitalnih bradavica i mogućeg nastanka karcinoma?
Tipovi visokog rizika HPV (16,18) koji su poznati onkogeni nisu uobičajeni za nastanak genitalnih bradavica u žena i muškaraca, koji prvenstveno uzrokuju tzv. benigni tipovi virusa 6 i 11. Žene koje imaju genitalne bradavice, kao i sve spolno aktivne žene trebaju ići na godišnje kontrole Papa razmaza.

Šta ako sam trudna, a imam genitalne bradavice?
Važno je da trudnica kaže liječniku specijalisti u slučaju da ona ili partner imaju genitalne bradavice. Zbog hormonskih promjena tijekom trudnoće, bradavice mogu rasti veće i brojnije, ponekad mogu smetati tijekom porođaja. Ponekad trudnica s komplikacijama zbog rasta genitalnih bradavica u kanalu rodnice ili na vratu maternice treba roditi carskim rezom. 

Kakva je terapija genitalnih bradavica?
Spolne bradavice se mogu ukloniti laserom, elektrokauterizacijom, krioterapijom ili hirurškom ekscizijom. Najuspješnije se ipak uklanjaju laserskom terapijom. U ovu svrhu se koristi CO2 laser . Uglavnom se rade jedan do dva tretmana, a prednosti ove sofisticirane tehnologije koja je dostupna i kod nas su efikasnost, kratko trajanje bezbolnog tretmana bez krvi i ožiljka i vrlo rijetki recidivi (ponavljanje na istom mjestu).